Kornjače su jedna od najuspješnijih skupina životinja zadržavši svoju jedinstvenu i neobičnu tjelesnu strukturu gotovo nepromijenjenu još od gornjeg Trijasa kada se pojavio njihov prvi pravi predak (200 milijuna godina). Vanjska struktura tijela kornjače jedinstvena je, pa prema tome i svima vrlo poznata. Njihov anatomski oblik predstavlja jedan od najzanimljivijih prilagodbi u svijetu kralješnjaka, a prepoznatljiv oklop koji pokriva njihovo tijelo nesumnjivo je jedan od čimbenika koji je pridonio preživljavanju i očito uspješnom evolucijskom procesu ovih tajnovitih životinja. Ubrajamo ih u gmazove čiji najstariji fosilni ostaci datiraju iz perioda Perma (280 milijuna godina).
U poslijednje je vrijeme uočen problem postupnog smanjivanja brojnosti njenih populacija, posebno na području poluotoka Pelješac u okolici Stona, koji je prema današnjim saznanjima najsjeverniji dio obitavališta ove vrste u Hrvatskoj. Zbog evidentnog smanjivanja broja jedinki u divljim populacijama, vrsta je kritično ugrožena i strogo zaštićena, a u Hrvatskoj se njeno uništavanje kažnjava novčanom kaznom. Najveće opasnosti istrebljenju riječne kornjače predstavljaju gubitak staništa zbog isušivanja vodenih područja, prekomjerna upotreba pesticida i umjetnih gnjojiva. U pojedinim krajevima značajan broj ovih kornjača nastrada i na cestama, a primjerice u arapskoj se medicini jaja riječne kornjače koriste kao lijek za razne bolesti.
Srećom isto tako se razvija svijest o zaštiti ovih gmazova i povećava se broj značajnih staništa koja se proglašavaju zaštićenim područjima. Jedno od takvih područja su lokve kod Majkova koje bi trebale postati zaštićeni herpetološki rezervat.
Srećom isto tako se razvija svijest o zaštiti ovih gmazova i povećava se broj značajnih staništa koja se proglašavaju zaštićenim područjima. Jedno od takvih područja su lokve kod Majkova koje bi trebale postati zaštićeni herpetološki rezervat.